2021-10-2021
Stigla jesen, hladnije vreme, a sa njim i grejna sezona. Grad Beograd koji je bio ovogodišnji kandidat za Zelenu prestonicu Evrope, zadnjih dana često vidimo na samom vrhu liste najzagađenijih gradova sveta, što može da „zahvali“ lošem kvalitetu vazduha. Ali dobro, bar smo u nečemu prvi. Danas 3.novembra obeležava se Svetski dan čistog vazduha. Na žalost, većini građana naše države je uskraćeno pravo na zdravu životnu sredinu i na zdrav vazduh. Stanovnici Beograda kao i većina gradova širom Srbije, imaju tu nesreću da zadnjih dana vazduh mogu da vide, posebno u prepodnevnim časovima, ali i da osete njegov miris, najčešće u popodnevnim i večernjim satima. Loš kvalitet vazduha je posledica sadržaja suspendovanih čestica, sumpordioksida, azotovih oksida, ugljen monoksida, teških metala i drugih opasnih jedinjenja koji potiču od antropogenih aktivnosti. Aerozagađenju dodatno doprinose i vremenski uslovi, kao i geografski položaj određenih mesta i gradova. Podaci sa brojnih sajtova koji se bave merenjem kvaliteta vazduha, poslednjih dana pokazuju da veliki broj gradova ima visok indeks zagađenosti vazduha. Da je stanje zabrinjavajuće, pokazuju i godišnji Izveštaji o kvalitetu vazduha u Republici Srbiji Agencije za zaštitu životne sredine. U Izveštaju za prethodnu 2020. godinu možemo videti da je aerozagađenje rezultat višestruko premašenih graničnih vrednosti suspendovanih čestica i vrednosti sumpor dioksida u znatnom broju naših gradova. Taj broj se svake godine povećava, pa tako stanovnici gradova koji su često u crvenim zonama kao što su Užice, Valjevo, Smederevo, Pančevo, Bor, Kosjerić, Obrenovac, Beograd, Lazarevac, Niš, Novi Sad i mnogih drugi udišu zagađen vazduh koji ugrožava zdravlje ljudi, a posebno je poguban po osetljive grupe, pre svega hronične bolesnike, starije, decu i trudnice. Koliko je zdrav i čist vazduh važan za život i zdravlje ljudi, pokazuju i kriterijumi za ocenu kvaliteta vazduha koje je propisala Svetska zdravstvena organizacija, a koji se odnose na suspendovane čestice. Granična vrednost koncetracija PM2.5 čestica iznosi 10 µg/m3, dok je po našim propisima ta granica od 25 µg/m3, a granične godišnje vrednosti za PM10 iznose 20 µg/m3, dok je u Srbiji dozvoljena duplo viša godišnja granična vrednost (40 µg/m3). Te vrednosti su u Srbiji znatno blaže i treba da pratimo svetske kriterijume, odnosno da pooštrimo regulativu i kaznenu politiku, a najvažnije od svega i da je sprovodimo. Posebno iz razloga jer se u Srbiji kao glavni energent za proizvodnju 70% električne energije koristi ugalj, a koji je veliki izvor suspendovanih čestica PM2.5 i PM10 i drugih zagađujućih materija. Prosečna termoelektrana na Balkanu koja koristi ugalj kao gorivo emituje 20 puta više sumpor dioksida i 16 puta više suspendovanih čestica od prosečne evropske termoelektrane, jer koristi lignit, ugalj jako lošeg kvaliteta. Aerozagađenju znatno doprinosi industrija, saobraćaj, upravljanje otpadom, a poseban problem predstavljaju i individualna ložišta koja u kombinaciji sa meteorološkim uslovima imaju veliki uticaj na stanje kvaliteta vazduha. Zagađenje vazduha pored toga što degradira životnu sredinu i doprinosi klimatskim promenama, oštećenju ozonskog omotača, pojavi kiselih kiša, predstavlja i značajan uzrok brojnih zdravstvenih respiratornih, kardiovaskularnih i imunoloških oboljenja. Kolike su posledice zagađenog vazduha na ljudsko zdravlje, kvalitet i dužinu života, potvrđuju i poslednja istraživanja čiji su rezultati prikazani na Svetskoj konferenciji o raku pluća 2021. godine. Nažalost, Srbija je i na ovoj listi zauzela neslavno prvo mesto po broju smrtnih slučajeva od raka pluća, jer se rizik od raka pluća kao posledica zagađenja vazduha prepisuje čak 36.8% stanovnika (na 100.000 stanovnika) u starosnoj grupi od 50 do 69 godina. Zabrinjava i brojka da na godišnjem nivou kao posledicu aerozagađenja izgubimo preko 6.500 ljudi, a samo u Beogradu preko 2000 građana. To je jedno naselje u Srbiji i strahujemo da će broj smrtih slučajeva u bliskoj budućnosti biti višestruko veći. Pravovremeno informisanje i upozoravanje od strane nadležnih institucija o lošem kvalitetu vazduha, kao saveti i mere koje bi smo mogli preduzeti izostaju. Izgleda da čekamo da nam košava reši problem aerozagađenja. I mediji imaju mnogo važnijih tema od onih koje nam život znače. Jer, svedoci smo da se ekološka politika u Srbiji (ne)sprovodi, a krajnji trošak ekološke i zdravstvene štete snose građani. Zagađenje vazduha je jedan od gorućih problema u Srbiji, koji više ne sme da se „gura pod tepih“. Krajnje je vreme da Srbija krene zelenim ekonomskim i društvenim putem koji će voditi brigu o kvalitetu života i o zdravlju građana, čuvati životnu sredinu i prirodne resurse. A to je moguće samo ako nastavi put zelene energetske tranzicije, kroz uvođenje novih tehnologija i dobijanja energije iz obnovljivih izvora, povećanjem energetske efikasnosti i prelaskom na cirkularnu ekonomiju, koja predstavlja osnov za održivu budućnost.